Pisma normalne zene iz ludnice

Ovdje nista necete novo vidjeti, ali nista ni poznato. Takvo je pametovanje jedne zene. Moze beskrajno pricati ili pisati ni o cemu govoreci sve i svasta.

20.03.2017.

Selo i ostali dugorocni ciljevi i zelje.

Danas dok sam vjezbala razmisljala sam o 'Ruznom pacetu', tacno me iznervirala ta prica. Kakva je to prica? Ako si drugaciji (ne ruzan!) odbacen si. Grozna prica. Trebalo mi je mnogo godina da to shvatim. Osim paceta, sjecala sam se i svog djetinjstva, dok sam cuvala krave. Nisam gradsko dijete i velicam Boga zbog toga sto sam imala cast provoditi ljetne raspuste na selu. Ok, zivjela jesam u gradu. I jos uvijek zivim, nazalost. Nemam petlju da odem na selo. JOS. Tako se sjecam danas svih tih krava, ovcica, bijelog konja dedinog, taj je bio divljak veci nego ja. Najljepsa su mi stopala bila dok sam hodala bosonoga livadama i nocu cekala zvijezde padalice, nakon dobre nogometne utakmice u kojoj sam izudarala sve i jednog igraca. Sijeno sam mrzila. Zbog zmija, koje nisu zmije, ali meni jesu zmije. Zmija je zmija, sine! Miris zemlje poslije kise me opijao, uzimao sebi, nosio u drugu dimenziju. Sve to danas mislim, dok sam vjezbala. Tada sam po cijele dane bila poput divljakuse. Nedostaje mi taj osjecaj slobode nakon svih obaveza, nedostaje mi taj momenat kada ne mislim kako je tezak bio dan, vec kako jedva cekas da svane novi - za nove korake. Ne zalim se na svoje sadasnje dane, ali zar mozemo zivjeti udaljeni od prirode? Ja sve manje imam zraka.

19.03.2017.

ters

Isla sam jucer setati sa svojim alterom egom. Dobro nam bilo, siti se nasutili muka nasih od ljudi. Nakon setnje, sjeli na klupu. Zamal' da zaspim na klupi slucajuci instrumentalu jednu po 1805. put. Sto sam starija, sve sam vise s uzitkom usamljenija. Nije da ne volim ljude, ali nije ni da ih volim. A nije ni da oni mene vole, a nije ni da me ne vole. I tako se medjusobno trpimo. Ljudi me nazivaju komunikativnom, a ja to kazem na prihvatljiviji nacin - BLEBETALO, brbljivica, kakva komunikativnost, pa to je vec vjestina, ja znam samo da pricam KOJESTA. I tako, sjedeci, lezeci, hodajuci, sanjajuci, skontam da je meni bolje da ja tersam samoj sebi, nemam fajde od tersanja drugima. Ne mozes cojka danas ni iznervirati, na konstruktivnu raspravu navuci. Ne mogu nahraniti ego nicim osim samom sobom, a nije mi fora da samo sebe volim. A izgleda, volim samo slonove i sebe. Koji ters. Sve sam otjerala od sebe pricajuci im sve sto ne treba.


Stariji postovi

Pisma normalne zene iz ludnice
<< 03/2017 >>
nedponutosricetpetsub
01020304
05060708091011
12131415161718
19202122232425
262728293031

Ako bjezis od ljudi, na dobrom si putu. Ako bjezis od sebe, vrati se ljudima i s njima lutaj.

MOJI FAVORITI

Brojač posjeta
389

Powered by Blogger.ba