Pisma normalne zene iz ludnice

Ovdje nista necete novo vidjeti, ali nista ni poznato. Takvo je pametovanje jedne zene. Moze beskrajno pricati ili pisati ni o cemu govoreci sve i svasta.

25.04.2017.

Sta zna covjek o slonovskoj ljubavi

Nikada se umoriti necu. Unatoc svim realistima i kvazi analiticarima i upiracima prstiju u nas koji vjerujemo, u nas koji pustamo njih na miru, jer suosjecamo sa njihovim opiranjem jedinoj istini.

Sigurno ja zivim tek usput, sigurno nisam svjesna kao oni, da, ja sam u zabludi, ja sam u snovima, ja sam u oblacima, cudesno odmaknuta od realnosti i nijedan me samar nije probudio, nijedna ruka nije prodrmala. Ah ti mili realisti. Koliko se trude da probude nas sanjare...

Koliko smetamo sto smo zalutali, a ne znam kako nas uopce vide? Mozda smo mi njihove nocne more?

I sto ima tako lose u zanesenosti djetinjoj? Sta ima tako lose, kazi mi, u mom hodu? Ja ne znam da li uopce zivim u svom vremenu, sto tebe onda brine gdje sam ja?

Mozes da hodas uz mene, a da te i ne osjetim, a opet te mogu gledati, koliko god je potrebno da bih osjetila te. A osjetila bih te, vjeruj mi. Kada se ne bi plasio priznati stvarnosti da ju ne volis. Da te boli zivot kakav vodis (BEZ MENE CIJELI ZIVOT SELJACINO), da nemas snage ga obojiti, jer su boje dugine za romanticne pedere.

E pa bit cu peder, dragi moj.

Peder koji zivi u stvarnosti. I srest ces ga sigurno mnogo puta. Postojim i ja, samo ne gledamo u isti horizont. U tome i jeste ljepota. Sto ja sanjam da si ti na mom horizontu, ili ti ja na tvom. Otkud znam, nije ni vazno. Ostavi ti mene da sanjam, budi nekoga drugog, ja sanjam realno nemoguce.

25.04.2017.

Posvecujem post NE KONTAM TE BA INSANU.

Naravno da je nebo svugdje isto i da djelic neba pripada svakom covjeku.
Ali, ima nesto zanimljivo u nebu iznad Edmontona. Vjerovatno grijesim, ali golemo je. Ne, isto je, samo je grad golem. I u golemosti svojoj daje prostor tako sto ga ne zauzima suvise visoko zgradurinama i trznim centrima. Ama golem je prava rijec za ovo prostranstvo, jos kad si seljak iz Sarajeva.

Grad lici na jedno veliko selo, sa hajvejovima na svakom cosku i magistralama. Do centra grada autom je potrebno pola sata, od mjesta gdje sam trenutno. A mjesto gdje boravim je u tolikoj tisini da se cesto pitam da li Kanadjani postoje uopce?

Svejedno, meni je to iznimno vazno, ta njihova sposobnost sklanjanja sa puta i neuplitanja u bespotrebne razgovore. Eventualno se pozdrave ili nasmijese, a najduza komunikacija je glasila ovako:
(cekajuci lift)
teta: hladno je, ali ne mogu da vozim u jakni pa sam kratkih rukava.
ja: uh da, znam, ni ja.
teta: jedva cekam ljeto.
ja: i ja.
teta: ugodan dan.
ja: takodjer.

Nije da nisam pricala sa drugim ljudima, ali zelim naglasiti da, sa potpunim strancima koji su stanari iste zgrade, apsolutno nemam nikakav odnos - postojimo kao odrasle, zdrave jedinke koje povremeno pozdrave jedni druge ili se nasmijese. Nije to lose, to je zapravo normalno. Iako nikada necu shvatiti zasto ne koriste balkone, a uredili su ih po ful poslednjoj modi. Postmoderna.

Al ima i ovdje onih seljaka koji misle da zvuk koji proizvodi njihov aVto cini da dozivimo orgazam. To je ono sto povezuje sve ljude. Ono sirovinsko stanje duha, da ne kazem iskonsko, ipak uvrijedit cu divljakusu u meni, jer to nije isto - kazem i osjecam ja.

I ovaj snijeg i dalje pada. Zima je carobno godisnje doba, ali u Kanadi je veoma zlocesta, jer od sve djece ona najduze zajebava narod i baca u depru.

I da, ono sto najvise zanima ljude, ima ovdje posla, i ovdje rade ljudi za sitne pare, i za goleme pare, i ovdje ima beskucnika, i ovdje ima zakon - ali se sprovodi, i ovdje ima papanluka, i ovdje ima ljudi u govnima (poznatije kao kredit), i ovdje ima, ma nema sta nema. Samo ja nemam posla. Doduse, nisam jos ni trazila. Drugi put cu. Ovaj put sam na prvom i poslednjem godisnjem odmoru od nekoliko mjeseci.

Uh predug post. Ne lici ovo na mene. Ali bas nikako. I jos mi samo kazite, je li neko meditira od vas?

P.S. Ja recimo nisam toliko u depresiji zbog snijega, koliko zbog cinjenice da ovdje nema COKOLADE- NAJLJEPSE ZELJE CA+.

 


Stariji postovi

Pisma normalne zene iz ludnice
<< 04/2017 >>
nedponutosricetpetsub
01
02030405060708
09101112131415
16171819202122
23242526272829
30

Ako bjezis od ljudi, na dobrom si putu. Ako bjezis od sebe, vrati se ljudima i s njima lutaj.

MOJI FAVORITI

Brojač posjeta
1381

Powered by Blogger.ba